Par riječi o glazbenoj školi

Glazbena škola u Kutini postoji preko 50.godina, nekada u sastavu Narodnog ili Pučkog učilišta a od 2012. godine kao samostalna institucija. U našoj školi mogu se uz solfeggio naučiti svirati glasovir, gitara, truba, tambura, violina, flauta i harmonika. Ime smo dobili po poznatom hrvatskom skladatelju i dirigentu Borisu Papandopulu.

ZAŠTO UPISATI GLAZBENU ŠKOLU

Najčešći motiv za upis u glazbenu školu je želja da se nauči svirati odabrani instrument. Učenje sviranja i glazbe pruža puno više od toga
Uz vještinu sviranja djeca usvajaju  glazbenu pismenost, te dobivaju priliku da glazbu upoznaju, razumije i zavoli. Unaprijedit će svoju maštu i kreativnost te razviti osjećaj za lijepo. Sve će mu to otvoriti mogućnost da jednog dana – ako se za to odluči – glazbu odabere kao svoj životni poziv.

Glazbena edukacija doprinosi razvoju intelektualnih i emocionalnih vještina. Glazbena edukacija facilitira djetetovu sposobnost učenja i drugih akademskih područja, kao što su čitanje, matematika….ali razvija socijalne i društvene vještine. Glazbena naobrazba značajno poboljšava rad živčanog sustava i potiče sposobnost učenja. Naučiti će učinkovito raspolagati svojim vremenom, izvježbati će samodisciplinu i samokontrolu i znatno poboljšati sposobnost koncentracije (poznato je da učenici koji su se određeno vrijeme bavili glazbom na testovima sustavno pokazuju bolje rezultate od ostalih).
Vježbanjem fine motorike razvit će inteligenciju (mozak osoba koje su svirale samo nekoliko godina pokazuje veću razvijenost i snažniju aktivnost u mnogim područjima). Glazbena škola će učeniku pomoći da stekne sigurnost i pouzdanje u javnim nastupima u najrazličitijim životnim situacijama.

Gledano dječjim očima, glazbena škola je mjesto gdje se mogu upoznati osobe sličnih interesa i sklopiti trajna prijateljstva. To je okolina u kojoj se mladi glazbenik osjeća vrijednim i prihvaćenim, okolina u kojoj se cijeni njegov trud i njegova postignuća. I naravno, slušanje glazbe uvijek pridonosi boljem raspoloženju.

O Borisu Papandopuli

Boris Papandopulo (Honnef na Rajni, 25. veljače 1906. – Zagreb, 16. listopada 1991.), hrvatski skladatelj i dirigent; sin operne pjevačice Maje Strozzi-Pečić i oca grčkog plemenitaša Konstantina Papandopula. Kompoziciju je studirao u Zagrebu, a dirigiranje u Beču. Bio je zborovođa Kola u Šibeniku i Zvonimira u Splitu te ravnatelj opere HNK u Zagrebu i dirigent simfonijskog orkestra Hrvatskoga radija, ravnatelj opere u Rijeci, dirigent opere u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Ravnao je i Tamburaškim orkestrom HRT-a. Neko je vrijeme bio i stalni gost dirigent Opere u Kairu. Bavio se i glazbenom kritikom i publicistikom. Autor je jednog od najvećih opusa u hrvatskoj glazbi: skladao je tridesetak orkestralnih, petnaestak koncertantnih, četrdesetak komornih i tridesetak glazbenoscenskih djela, petnaestak svjetovnih kantata, desetak crkvenih skladbi, niza popijevki, zborova, obradbi narodnih napjeva, te scensku i filmsku glazbu.