Tamburu, kao narodni žičani instrument , donijeli su Turci na balkansko područje u vrijeme svojih osvajanja u 14. i 15. st. . Na Balkanu se tambura najviše udomaćila u Makedonij te osobito u Bosni . Iz Bosne je seobom Šokaca i Bunjevaca tambura prenesena u Slavoniju i Bačku, gdje je postala glazbenim idiomom tih krajeva. Postupno se širi po Dalmaciji i ostalim dijelovima Hrvatske. U drugoj polovici 19 st. iliriski glazbenik Pajo Kolarić osnovao je prvo tamburaško društvo u Osijeku. Od kraja 19. st. do danas tambura je postala glavnim simblom hrvatske kulturne baštine iako se isprva tambura izravno povezuje s narodnim glazbenim stvaralaštvom, do danas je ona postala svojevrsna veza između pučke glazbene tradicije i umjetničkog izraza, a sve veće mjesto ima i u našem glazbenom obrazovanju. Ton se dobiva trzanjem ,koji je najsuptilniji način sviranja na tamburi . Prvobitno se pravilno postavlja lijeva i desna ruka, a zatim se usklađuje njihovo kretanje. Stoga učenici gazbene škole mogu učiti svirati tamburu, bisernicu i brač, kao solističke instrumente, a uz njih , bugariju, čelo, čelović i berde u okviru skupnog muziciranja.
Close